|
|
|
|
 |
g.š. 45°18'06''N
g.d. 14°07'32''E
n.v. 256 m
nalazi se na lokalnoj cesti L50087 [L50084 - Boljun - D500]
poštanski ured HP-PS Pazin
pošta: 52434 Boljun
pozivni
broj 052
|
|
 |
|
|
Naselje u općini Lupoglav Istarske županije, smješteno
na brežuljku u dolini rijeke Boljunšćice, 7 km južno od naselja Lupoglava, pokraj
ceste Paz - Lupoglav i plodnoga polja, na mjestu prapovijesne
gradine.
|
|
Dijelovi naselja su zaseoci: Buretići, Čobčić, Čukovija, Filičini-Kurelići, Fišter,
Francetići, Furlanići, Griža, Jagari, Komarija, Kurelčija, Markovci, Mavrovići,
Na Poljanah, Paladini, Paškovalić, Perić-Rogovići (Rogović), Rakanati, Ravno Brdo,
Šerebija, Šupljini, Tonšići i Troštija |
površina 6,78 km2
73 st. (2001.)
28 domaćinstava
-prosj. god. stopa rasta 1,39% (1991.-2001.)
- prosj. gustoća naseljenosti 11 st./km2
-
žena 54,8%, muškaraca 45,2%
-
stanovništvo po dobi: u dubokoj starosti (mlado 28,8%, zrelo 38,4%, staro 32,8%)
|
|
gospodarska osnova:
poljodjelstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, trgovina, ugostiteljstvo,
turizam (turistička i putnička agencija) i obrt (autoprijevoz)
|
 |
 Šire područje bilo je naseljeno i u rimsko doba, a u ranome srednjem vijeku razvila
se seoska općina, čije je središte postala utvrda (kaštel), ostaci koje su očuvani
do danas (bedemi i kule). Iz IX.-X. st. očuvani su ulomci pleterne skulpture.
Boljun se razvio oko kaštela, duž sljemena brežuljka.
Na trgu je skladište za desetinu ("Kašća"), au njegovu prizemlju loža s rustičnom
arkadom.
Prvi
se put spominje 1102. kao Bagnoli, kada iz vlasništva istarskih
markgrofova prelazi
akvilejskom patrijarhu (do XIV. st.) Nakon toga boljunski su feud kao dio Pazinske
knežije držale obitelji Turrini, Eberstein, Devinski, Wachsensteiner, Elacher. U
urbaru 1498. spominje se kao Vijnal. Dio doseljenoga stanovništva u XIV-XV. st.
činile su izbjeglice pred Osmanlijama iz Bosne.
Zbog svojega položaja kojim je nadzirao
putove između Učke, pazinske kotline i doline rijeke Raše, više je puta bio napadana
u XVI-XVII. st. |
|
|
Boljun je kao srednjovjekovni gradić
upisan u Registar kulturnih dobara pod registarskim brojem RRI-47 od 21.11.1962. godine i ima svojstvo kulturnog dobra.
Najstarija jezgra naselja je srednjovjekovni kaštel podignut oko 1000. Godine. S
njegove sjeverozapadne strane formiralo se naselje koje u
13. stoljeću dobiva poluurbani
karakter. Naselje se razvija na vrhu uzvisine sve do 19. stoljeća do kada je definiran
njegov današnji petimetar. Srednjovjekovne zidine grada nisu očuvane, premda su
još u 19. stoljeću postojala južna “Vela vrata”. Glavna se ulica proteže uzduž sljemena
brežuljka, a glavni je trg očuvao građevine karakteristične za srednjovjekovne gradske
komune. Dio urbane jezgre, vanjski potez kuća, između nekadašnjih gradskih vrata
do kaštela u vrlo je lošem ruševnom stanju. Ostatak naselja je u dobrom stanju,
s brojnim dobrim primjerima obnove stambenih gradskih kuća.
Današnja cesta Učka - Vranja - Boljun - Paz - Pazin izgrađena je
u XVIII. st. (istarska Jozefina).
Boljun je poznat po glagoljskoj spomeničkoj baštini,
kako po mnogobrojnim epigrafskim spomenicima (desetak kamenih natpisa), tako i po
rukopisima matičnih knjiga, bratovčinskih kniga i isprava (XVI-XVII. st.), ali posebice
Boljunske kronike.
|
|
|
Župa je osnovana u IX. st, Buzetski dekanat Porečko-pulske biskupije.
Župna crkva sv. Jurja mučenika izgrađena je 1640. na mjestu ranije crkve za koju
svjedoče glagoljički natpisi iz 1590. i 1641., obnovljena je 1895. i 1969. Crkva
ima kasnogotičko poligonalno
svetište, a nadograđena je u XVII. st.
Crkva sv. Kuzme i Damjena romanička je jednobrodna građevina s ostacima zidnih slika,
kojih ima i u ruševnoj crkvi sv. Petra (XIV. st.), te u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana
(XII-XIII. st.) podno naselja.
|
|
|
Boljunšćica ili Boljunčica:
- glavni tok u sjeveroistočnom dijelu središnje Istre;
- povremena vodotoka duljine oko 20 km;
- najduži je dotok vode plitkim koritom iz područja Lupoglava, a manji je sa zapapadnih
obronaka Učke, koji se spajaju kraj Boljuna u Boljunskome polju;
- izvorišni su dijelovi vodotka na 360 do 930 m nadmorske visine, a dno je na 24 m nadmorske visne, u Čepićkome polju;
- prije prokopavanja tunela prema Plominskom zaljevu Boljunčica je utjecala u Čepićko
jezero i otjecala u rijeku Rašu. |
|
|
Boljunština - gografsko-povijesni
naziv za područje istočnog dijela srednje Istre, sa središtem
u Boljunu.
Prema upravnoj podjeli većim dijelom nalazi se na području današnje općine Lupoglav.
Obuhvaća brežuljkasto područje između Boljuna, Paza, Lupoglava, Vranje i Katuna,
te plodno Boljunsko polje, odnosno slijevno područje Boljunšćice. Glavna su naselja
povijesno feudalni kašteli na uzvisinama, međusobno povezani brdskim cestama.
Boljunština je imala važnu ulogu u nadzoru ceste Kastav-Pazin preko prijevoja Poklon.
Boljunsko polje na istočnom dijelu plodno je područje s obiljem vode koja se u stalnim
i povremenim potocima slijeva s okolnih brežuljaka i padina Učke.
 Rubni dijelovi Boljunštine gušće su naseljeni, dok
u manje pristupačnim zapadnim
područjima prevladavaju raspršeni zaseoci.
Podloga je flišnoga vodonepropusnoga obilježja, koja na padinama Učke prelazi u
vapnenačku.
Danas je Boljunština slabo naseljena, a mnoge su kuće potpuno napušetne. Stanovnici
se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom; esktenzivna poljoprivreda
moguća je samo u Boljunskom polju, dok su padine Učke pogodne za razvoj stočarstva.
Uz istočni rub Boljunštine prolazi željeznička pruga Lupoglav-Štalije, koja je danas gotovo neiskorištena. Izgradnjom novih prometnica (Istarski ipsilon)
Boljunština je ostala uglavnom izvan glavnih
prometnih tokova. |
|
|